Umorni smo od nje, srećemo je svuda i prepoznajemo u svim sferama društva, posebno u medijima. Čini se da će nam uskoro izaći iz klozetske šolje, a da li ste znali da politička korektnost već neko vreme ,,upliće prste“ u književnost, a najveća pretnja je književnim klasicima i lektirama…
Prema definiciji The American Heritage Dictionary of the English Language politička korektnost predstavlja izbegavanje izraza ili postupaka koji mogu izgledati kao da njima hoće da se izopšte, marginalizuju ili uvrede ljudi koji su socijalno ugroženi ili diskriminisani i to je prvi rezultat koji se pojavi u gugl pretrazi kada ukucamo ovaj pojam, ali da li nam je potrebna definicija kada je živimo svakodnevno?
Ovaj fenomen provlači se kroz sve vrste umetnosti, ali i javnog života zbog toga je na 12. Beogradskom festivalu evropske književnosti u Domu omladine Beograda održan panel ,,Književnost i politička korektnosti” na kome su učestvovali dr Nebojša Vladisavljević, profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, pesnikinja Ana Ristović, pesnik i izdavač Gojko Božović.
Poslednjih godina u našem i evropskim društvima postojali su određeni zahtevi da se neke knjige ostave po strani i objavljuju posebni tiraži uz napomene kako ne bi vređale određene grupe zbog toga što, kako kaže Božović, te knjige u tumačenju pojedinih ideoloških čitalaca predstavljaju otvoren izazov usvojenih ideoloških standarda.
,,Politička korektnost nastala je iz potrebe da se uvaže različite manjinske grupe, ali se kroz uvažavanje otišlo previše daleko u zahtevima kada je reč o mogućnostima jezika i književne obrade određenih dela. Posebno osetljivo pitanje jeste pitanje književne klasike, knjiga koje su nastajale u drugom vremenskom poretku, u drugim ideološkim i vrednosnim standardima”, rekao je pesnik i urednik izdavačke kuće ,,Arhipelag” Gojko Božović.
Dr Nebojša Vladisavljević govorio je o dva nivoa političke korektnosti. O nivou koje se odvija u političkim ustanovama i masovnim medijima u formi rasprava koje pokreću važna društvena pitanja, i drugom nivou u koji spada i književnost gde vladaju različita pravila. U prvom nivou rasprava demokratskih društva mora biti slobodna i otvorena, ali uz ograničenja zbog zaštite prava potencijalno ugroženih manjinskih grupa u čemu se i ogleda korisnost političke korektnost. Ipak, ova ogrančenja koja su neophodna na političkom nivou ne mogu se mehanički primenjivati u književnosti.
,,Politička korektnost prvo je počela da se primenjuje u svetu filma i serija, na primer, zlo ne može biti predstavljeno u vidu osobe koja pripada nižem društvenom sloju, pa su veštice prikazane kao naučnice ili profesorke, a nepoželjni su izrazi ružan, debeo, zao, takođe izraz patuljci se zamenjuje sa terminom mali ljudi. Kroz želju da se udovolji različitim grupama sada se odlazi u drugu krajnost”, rekla je pesnikinja Ana Ristović.
Ona je naglasila da veruje da će književnost odbaciti tu vrstu ,,prekrajanja” knjiga, ali da se u tom pogledu s posebnim izazovima i zahtevima mogu suočiti knjige koje se nalaze u lektiri, a koje upoznaju decu sa stvarnošću kakva je nekada postojala i navela primer srpskih epskih narodnih pesama.
Moderatorka panela Marija Nenezić, književna kritičarka zaključila je rečima: ,,Da bismo shvatili izazov političke korektnosti, pre svega u umetnosti, najbolje je da čitamo knjige, gledamo filmove i pozorišne predstave, jer posebno čitanjem knjiga koje su nastale ne samo u ovom trenutku, već i ranijim periodu dovodi do toga da sami razvijemo svest o ovoj temi.”
Za Beogradski festival evropske književnosti saznala sam slučajno na društvenim mrežama, a ovaj festival kroz čitanja i razgovore obrađuje aktuelne i važne teme u književnosti. Puna sala na panelu govori da je ova tema upravo takva. Ostala dva dana festivala obeležili su panel „Kalvino: klasik za novi milenijum – 100 godina od rođenja Itala Kalvina“ i razgovori sa slovenačkom književnicom Katarinom Marinčič.